Nikolay Oleynikov

Nikolay Oleynikov

Drago srce, kamo ovaj rudnik vodi? Muzej burleske, vol. 2 

2018.

Definitivno je bilo jedno – queer, poluživotinjsko – poluljudsko tijelo koje će napokon osloboditi svijet i potpuno srušiti kapitalizam i nejednakost. Jednostavan zadatak, zar ne? Mi znamo da ono zapravo postoji, iako su generacije resistantesa ozbiljno pokušale definirati njezinu/njegovu prirodu.

Mnogi su tvrdili da je taj zanos/stvorenje Titovo tajno dijete, drugi su rekli da je ono bilo jedan od trojice bjegunaca iz Labinske republike, koji je nakon njenog poraza otišao u podzemlje kako bi pripremio novu pobunu. U drugoj verziji, ono je jedan od zadnjih rudara u Raši, koji je odlučio preskočiti kapitalističku eru kako bi nakon posljednjeg rata izvršio invaziju na to područje.

Postoje brojni povijesni podaci/spiritualne kontradikcije, neki dokazi, neke opsesije u novoj Oleynikovoj totalnoj instalaciji. Na svoj punk način, on slijedi industrijsku prošlost Istre i njeno emancipatorno radničko naslijeđe, pristupajući arheologiji na način da istovremeno ostane vjeran povijesti i izgradi alternativne mitologije.

Nikolay Oleynikov (1976) umjetnik je baziran u St. Petersburgu, član kolektiva Chto Delat, urednik novina Chto Delat, član uredništva časopisa Moscow Art Magazine (2011), suosnivač benda Arkady Kots. Od 2013. Oleynikov je ponosan tutor na Chto Delat Školi angažirane umjetnosti. Primio je nagradu Henkel Art Award 2011. Od 2016. Oleynikov je autor i urednik za arteseverywhere.ca. Duboko je opsjednut s materijalnosti i vizualnim bogatstvom kulture žalovanja, cirkusom, kabareom, burleskom, itd. Također ga strastveno zanimaju hibridna obilježja tijela kroz eksplicitne erotske sadržaje i političku senzualnost implementiranu u materijalnu kulturu svakodnevnog života. Poznat je i po svojim didaktičkim muralima i grafičkim radovima u tradiciji sovjetske škole kiparstva, nadrealističkog imaginarija i punk kulture. Oleynikov je autor knjige Sex of the Oppressed (Seks potlačenih), FreeMarxistPress, Moscow, 2013-14, i PS-Guelph, 2016.

#hybrid bodilities, #material culture of the poor, #punk faith, #funeral burlesque, #alternative historical narratives