Na leđima palih divova

20.7. – 28.10.2018.

U sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020.

Članice kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW su kustosice drugog izdanja Labinskog bijenala industrijske umjetnosti, kojeg je 2014. godine pokrenuo L.A.E. XXI s željom da revitalizira bivše rudnike na području Labina i okolice, obilježene posljednjih desetljeća odumiranjem industrije i rastućom ovisnosti o turizmu. Bijenale polazi od istarskog poluotoka kao regije i simbolike peninsule čije izvorno značenje – “gotovo otok” – markira geografsku i povijesnu specifičnost Istre kao mjesta koje se nalazi na razmeđi imperija, istodobno izolirano i umreženo, nalik na “kontinent u malom”. Ekstrakcija ugljena nataloženog u unutrašnjosti Istre unazad nekoliko stoljeća pokretalo je ekspanziju kapitala, kolonijalna i ratna osvajanja, preradu sirovih materijala poput metala i šećera koji su stizali iz kolonija, podupiralo ratnu industriju fašizma, sudjelovalo u socijalističkoj izgradnji. Koncept bijenala upisuje se na pozadini dugih povijesnih trajanja i smjena različitih epoha koje su oblikovale društveni i kulturni pejzaž regije: od grčkog i rimskog carstva, venecijanske, austro-ugarske, francuske i talijanske vlasti, pa sve do povijesti socijalizma i još jedne recentne epohe dugog, gotovo beskrajnog trajanja – razdoblja tzv. tranzicije.

Naslov bijenala „Na leđima palih divova“ nadovezuje se na izvorno značenje sadržano u ovoj frazi, a koje upućuje na nužnu potrebu oslanjanja na ranija dostignuća kako bi se stekli novi uvidi i znanja, prožimajući se s osjećajem nestanka horizonta budućnosti u vremenu u kojem se nekadašnji koncept društvene transformacije pretvorio u nasilno održavanje postojećeg stanja. Mentalna slika koju evociraju divovi nastoji se ispreplesti s različitim asocijacijama, kako bi se pokrenulo stvaranje novih narativa na ruševinama onih postojećih. Interes za marginalizirano, zanemareno i potisnuto veže se na postojeće priče, nadopunjuje ih te im ponekad i proturječi. Androcentristički ton sadržan u naslovu u odnosu s dominantnim maskulinim identitetom toposa rudnika, industrije i rada, bijenale rastače nizom heterogenih subjektiviteta feminističkog predznaka, poput nasljeđa pjesnikinje Giuseppine Martinuzzi, koja se borila protiv nejednakosti i sudjelovala u pobuni rudara i uspostavi Labinske republike 1921. godine, prvog organiziranog otpora fašizmu.

Naslov Na leđima palih divova referira se i na danas žive istarske legende i folklorne predaje. To je primjerice, poznata legenda o posljednjem motovunskom divu Velom Joži, simbolu istarskog otpora koju je literarno obradio Vladimir Nazor, u čijoj je priči sažeta i sudbina mnogih pobuna. Bijenale evocira i istarski fantastični imaginarij u kojem je identifikacija Istre kao magične zemlje (Terra Magica) usmjerena propitivanju normalizacijskih učinaka i društvene uvjetovanosti koncepata magičnog, prirode i povijesti, te se bavi i mistifikacijama Istre kao “mjesta tajni koje proizlaze iz njene unutrašnjosti” (Boris Perić i Tomislav Pletenac: Fantastična bića Istre i Kvarnera), a koje odražavaju rastuću turističku eksploataciju «specifičnosti» regije.

Pripovijedanje, povijest, poezija, turizam, magično mišljenje, pobuna, kolonijalne implikacije industrijske proizvodnje, marginalizirani identiteti, etnička čišćenja, ekstraktivizam, podzemlje, šećer, fosilna goriva, gljive, ruine, ostaci, zbirke  – neki su od ključnih pojmova koji proizlaze iz lokalnog konteksta.  U dosluhu s njima više od dvadesetpet domaćih i međunarodnih suvremenih umjetnika i umjetnica izlaže svoje radove, od kojih su mnogi nove produkcije vezane za lokalni kontekst. Predstavljeni radovi usidreni su u pitanjima vezanim za oblikovanje suvremenosti kroz praksu umjetnosti, te isprepleteni s pričama koje se bore za identitetsku prednost u shvaćanju “regionalnih” posebnosti: od rudarske prošlosti Labina, povijesti štrajkova i radničkih pobuna, napuštanja ekstraktivnih izvora energije i razvoja ekoloških projekata, preko antičkih i antifašističkih spomenika, fašističke arhitekture, posječenih hrastova, do razvoja turizma, egzodusa i de-industrijalizacije posljednjih desetljeća, tolerancije i kozmopolitizma. Naglašavajući tu isprepletenost bijenale ne predstavlja samo suvremene umjetnike i umjetnice već i neke od lokalnih spomenika i druge tragove prošlih vremena, koji ravnopravno sudjeluju u izložbenoj strukturi. Bijenale će polifonijom umjetničkih glasova pokušati lokalni kontekst predstaviti kao veći i širi od sebe samog, nastojeći razotkriti ‘ideološki’ višak koji (srećom) postoji u svakoj specifičnoj lokaciji i koji ga povezuje s drugim lokacijama i drugim borbama koje svuda po svijetu nastoje sačuvati mogućnost utopijskog promišljanja budućnosti.

Realizirajući se kao suradnički projekt L.A.E. XXI, MMSU Rijeka i Arheološkog muzeja Istre, uzimajući rudarski lokalitet Labina kao ishodišnu točku i svojevrsno imaginarno središte, bijenale se proširio različitim lokalitetima Istre i Primorja vezanim za antičku, industrijsku i recentnu povijest regije: KuC „Lamparna“, Narodni muzej i Gradska knjižnica u Labinu; bivše kino u Raši; MMSU u Rijeci; Augustov hram, Galerija Amfiteatar Arene, SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu u Puli; Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost u Vodnjanu. Ta organizacijska i prostorna ekspanzija naglašena je i uključivanjem postojećih lokacija ili uklapanjem dijelova muzejskih kolekcija u itinerer bijenala kako bi se razgrnuli povijesni slojevi i kako bi se rascjepkane niti priča o regiji iznova zaplele.

Kustosice: Što, kako i za koga/WHW
Organizator: Labin Art Express XXI
Suorganizatori: MMSU Rijeka, Arheološki muzej Istre

Donatori:
Ministarstvo kulture, ESF, Istarska županija, Grad Labin, Grad Vodnjan, Grad Pula, Općina Raša, Grad Rijeka, HEP d.d., OTP banka,
Medijski pokrovitelji:
Novi list, Glas Istre…