Fokus grupa
Fokus grupa
Vedute iz palače Trščansko-riječke privilegirane kompanije
2018.
Četiri zidne slike Vedute ideale nalaze se u maloj dvorani upravne zgrade Trščansko-riječke privilegirane kompanije. Naslikane su nakon obnove upravne zgrade krajem osamnaestog stoljeća za privatne odaje visokopozicioniranih upravitelja i suvlasnika, nizozemskih i belgijskih industrijalaca, koji su kompaniju, namijenjenu obradi sirovog šećera i distribuciji sekundarnih proizvoda na međunarodno tržište, pokrenuli na poziv i uz podršku austrijske krune. Autori ovih slika su nepoznati, no prema Ervinu Dubroviću „treba ih tražiti među Venecijancima, u Piranesijevu ili Canalettovu krugu“. Vedute ideale nisu primjer osobito značajnih umjetničkih djela. To su tipizirane dekorativne slikarije koje su „vjerojatno izrađene prema vedutama sa za sada nepoznatih grafičkih listova.“
Ove su slike ures društvenog kruga za koji su izrađene, ali i mogući ključ za otvaranje rasprave o podjeli rada u proizvodnim procesima kompanije i njenom učešću u kolonijalnoj eksploataciji resursa i radne snage. U suvremenim tekstovima, koji historiziraju djelovanje kompanije kroz nacionalnu paradigmu, čitamo o velikom značaju „prve“ i „najuspješnije“ kompanije takve vrste u Austro-Ugarskoj, dok s druge strane ti isti tekstovi, kada govore o podjeli rada, ističu eksploataciju lokalnog stanovništva koje radi na hijerarhijski najnižim poslovima. Ali iz priče izostaje dislocirana eksploatacija i ropski rad, na kojem se temelje tadašnja globalna trgovina i prerada šećera.
Izmaštani prizori dalekih gradova prikazani na vedutama nastanjeni su „Azijatima“ i „Europejcima“ iako znamo pouzdano da kompanija nije trgovala s Dalekim istokom. Austro-Ugarska, nemajući vlastitih kolonija, sirovi šećer nabavlja posredno iz Londona, Venecije i Marseillesa koji ga uvoze iz američkih i afričkih kolonija. Grafički listovi, koji su bili predložak ovim vedutama, mogli bi upućivati i na neku raniju eksploataciju od strane neke druge velesile na Dalekom istoku. Likovi „Azijata” koji nisu naslikani ravnopravnima „Europejcima“ mogu se iščitati kao primjer ropskog rada u tim izmaštanim, „idealiziranim” vizurama. Vedute ideale se zaista mogu razumjeti kao fantazmagorije kolonijalnih aspiracija tršćansko-riječke privilegirane kompanije i austrijske krune. No one okolnim putem upućuju na ono što je prešućeno u tekstovima – na prisilni ropski rad kao temelj kolonijalnih ekspanzija. Iako sama nije posjedovala prekomorske kolonije, oslanjajući se na preradu i uvoz kolonijalnih roba, austro-ugarska se industrijska baština, kao i europska, može interpretirati kao baština kolonijalizma.
Fokus grupa
**
Fokus Grupa djeluje od 2012., a u svom radu nastoji uspostaviti kritičke okvire za čitanje umjetničkog, ekonomskog i političkog okruženja u kojem djeluje. Posuđuje i uči od dizajna, arhitekture, kuriranja i pisanja, a svoj radni tim često proširuju suradnicima/cama iz drugih disciplina. Kolektiv 2015. boravi na postmaster programu Bauhaus Fondacije u Dessau, a 2016. na stipendiji Künstlerhaus Büchsenhausen realizira projekt kao seminar na Institutu za teoriju arhitekture u Innsbrucku. Projekt Priče o okvirima izlažu 2016. u zagrebačkom MSU i u Fundació Antoni Tàpies u Barceloni. Projekt Invisible Matter izložen je 2017. u Bunkier Sztuki u Krakowu i 2018. u Onomatopee u Eindhovenu.