Vlatka Horvat

Vlatka Horvat

Koji dođu i stoje

2018.

Spomenik iz 1965., na ulazu u riječko brodogradilište 3. Maj, velika je muška figura koja drži model broda, čuvajući ga s gestom duboke pozornosti, brige i ponosa. Muškarac i brod – radnik-kao-stvaratelj i stvar koju je stvorio – označavaju dugovječni odnos između ljudi i mora, ljudsku potragu za utjecajem nad prirodnim silama, kao i čovjekovu sposobnost da gradi strojeve koji mogu savladati udaljenosti. Uspravno stojeći pored ceste, s glavom djelomično natkrivenom krošnjom drveta, ovaj spomenik slavi i komemorira, a u današnjem kontekstu i oplakuje, industrijsko naslijeđe brodogradnje i pomorstva, rad luke i rad ruku.

Postavljen 1965. godine, na 20. obljetnicu oslobođenja Rijeke, spomenik stoji pored ulaza u brodogradilište. U gesti solidarnosti, umjetnica Vlatka Horvat organizira performans u formi bdijenja. Ona će se u toj akciji pridružiti neživoj figuri kipa i, stojeći pored njega, držat će druge stvari koje vrijedi čuvati ili slaviti. Horvat poziva umjetnike i umjetnice, te stanovnike Rijeke da joj se pridruže pored spomenika, s objektom za kojeg se žele brinuti, na kojeg žele paziti ili kojeg žele učiniti značajnim – možda neki alat, osobni predmet, fotografiju, komad odjeće ili nešto što su sami napravili.

Stvari koje će ljudi držati, pored muškarca koji drži brod, mogu odražavati nečiji rad i ponos u radu. Moguće je da će te stvari sadržavati neki osobni narativ, ili će pak govoriti o društvenoj promjeni; možda će svjedočiti o izgubljenim stvarima, o izgubljenim životima, o sjećanjima koja ustraju ili o nadama u budućnost. To mogu biti stvari od osobne važnosti ili metaforički objekti koji na neki način predstavljaju stvar koju osoba želi prepoznati, na koju želi skrenuti pažnju ili jejednostavno označiti. Namjera performansa je skupiti se u tihoj akciji pored ceste i stajati tamo s nečim od osobne ili društvene važnosti. Koji dođu i stoje svjedočanstvo je upornosti, ustrajnosti i odbijanja da se odustane, u bdijenju koje je krhkih, ljudskih proporcija, u sjeni spomenika. Čin držanja nečega tako postaje simbolički čin držanja za nešto – pravi predmet, ideju koju on otjelovljuje, kao i osjećaj kojeg evocira – tiha potvrda stvari koje preživljavaju, u materijalnoj formi, u sjećanju ili u duši.

Vlatka Horvat

Spomenici

2018.

Spomenici prikazuju umjetničine ruke u seriji interakciji sa skupinom svakodnevnih materijala i predmeta – kuglica od vate, gumene trake i komadi drva, cigle, radne rukavice, rola trake ili držač za vrata. Ruka je transformirana u činu držanja, zatvaranja, „nastanjivanja“ ili hvatanja ovih banalnih materijala, izdvojena je iz njenog prirodnog konteksta i prezentirana ujedno kao tijelo i predmet, ili kao kombinacija jednog i drugog.
Prikazane ‘vertikalno’ – podignute šake, ispruženi prsti ili otvoreni dlanovi – odsječene ruke zajedno s predmetima postaju hibridne strukture čija je svrha i razmjer zaigrano nesiguran.

U jednom smislu ove ruke su minijature, prikazane na manjoj skali od ljudske, a u drugom, one su gigantske, manifestirane, što je naznačeno u naslovu, kao set propozicija za imaginarne ili spekulativne kipove. Zamišljajući dio ljudskog tijela kao spomenik (ili polu-spomenik), Vlatka Horvat izvlači napetost između tjelesne efemernosti i trajnije materijalnosti pravih spomenika, struktura izgrađenih za potomstvo i namijenjenih da nas nadžive. Prizivajući njihovu krhku vremenitost, Horvatičini kipovi upućuju na određenu monumentalizaciju prolaznoga, privremenoga i svakodnevnog. Fokusirajući se na svakodnevne interakcije, ove improvizirane strukture mogu biti viđene kao oblik memorijalizacije privremenog iskustva kakvog materijalni svijet ostavlja na tijelo.

 Vlatka Horvatdjeluje u širokom spektru formi i medija – od skulpture i instalacije, do kolaža, radova na papiru, videa, fotografije i performansa, a projekte realizira u različitim kontekstima: u galerijsko-muzejskim prostorima, na kazališnim i plesnim festivalimai u javnom prostoru. Projekti Vlatke Horvatčesto su usredotočeni na geste reorganizacije prostora te međuigru prostornih i društvenih odnosa: između predmeta, tijela, materijala, izgrađenog okoliša i pejzaža. Nakon 20 godina provedenih u Americi, trenutno živi u Londonu.

www.vlatkahorvat.com